петак, 20. март 2026.

Priručnik za pogrešnu upotrebu života 2. Računi koje čuvamo bez razloga

Priručnik za pogrešnu upotrebu života

2. Računi koje čuvamo bez razloga

 

Računi su papirići koji nemaju nikakvu vrednost, a ipak ih ne bacamo.
Oni su najupornije čuvani.

Na njima je sve jasno: datum, iznos, mesto, kratka potvrda da je nešto jednom kupljeno, plaćeno, završeno. Oni su dokaz koji više nikome ne treba. Ni prodavcu, ni nama. Ipak, ostaju.

Ne čuvamo ih zbog novca.
Novac je već otišao.

Ne čuvamo ih ni zbog stvari.
Stvari su se potrošile, pokvarile, nestale iz našeg života.

Pa šta onda čuvamo?

Možda čuvamo trenutak koji je već bio završen.
Račun je zapis jednog sitnog, svakodnevnog čina koji je prošao bez značaja — ali je ostavio trag. U njemu je sažet jedan dan, jedan izlazak, jedno vreme u kojem smo postojali ne primećujući sebe.

Zato su računi najskromniji arhiv našeg života.

Na njima nema emocije, nema namere, nema lepote. Samo brojke i slova, ravnodušni prema svemu što su zabeležili. I baš zato traju — jer ne traže ništa zauzvrat.

Zato se često nađu u fiokama koje retko otvaramo.
Među starim papirima, pomešani sa nečim važnijim, i nečim potpuno bezvrednim. Ne traže pažnju, ali je tiho zadržavaju.

Postoji trenutak kada ih uzmemo u ruke.
Pogledamo datum, prepoznamo mesto, i na tren se setimo — ne stvari, nego sebe u tom trenutku. Kako smo stajali, šta smo mislili, kakvo je bilo vreme tog dana. I sve to dolazi iz papira koji ništa od toga ne govori.

Račun ne pamti —
ali nas podseća.

I zato ga ne bacamo odmah. Ne zato što mislimo da će nam zatrebati, nego zato što osećamo da bismo bacili nešto više od papira. Kao da bismo prekinuli tanku nit koja nas vezuje za sopstveni, nevažni život.

A ipak, jednog dana, računi se nagomilaju.
Postanu previše brojni, previše slični, previše uznemirujuće bučni.

Tada ih bacamo.

I ništa se ne desi.

Svet se ne promeni, uspomene ostanu, život ide dalje. Kao da ti papiri nikada nisu ni bili potrebni. I možda zaista nisu.

***

U kući Viktora Igoa u Parizu, na Plas de Vož (Place des Vosges), izloženi su računi Igoove supruge. Na jednom od njih je zapis i cena leka protiv sifilisa. 

Нема коментара:

Постави коментар

Претражи овај блог