IZLAZ
Izlaz se ne događa naglo.
On se samo jednom primeti.
Vrata su ista kao na početku, ali ruka koja ih dodiruje više ne pripada dolasku. U njoj je već sve što može da se ponese — i sve što mora da ostane.
Ne izlazi čovek iz prostora.
Prostor prestaje da ga zadržava.
I zato izlaz nema dramatičnost.
Nema rečenice, nema gesta, nema potvrde. Samo jedan pokret koji razdvaja ono što ide dalje od onoga što ostaje da traje.
Iza ostaje raspored.
Predmeti na svojim mestima, svetlost koja pada bez svedoka, tišina koja više nema šta da prekine.
Ništa nije promenjeno —
a ništa više nije isto.
Vrata se zatvaraju bez zvuka.
I možda je najtačnije reći:
izlaz nije kraj —
nego trenutak u kome prostor preuzima sve.
Нема коментара:
Постави коментар