среда, 7. октобар 2026.

PRIRODNO MOŽE BITI ODVRATNO, OPASNO I NEPOĆUDNO

 

PRIRODNO MOŽE BITI ODVRATNO, OPASNO I NEPOĆUDNO


Postoji jedna od onih rečenica koje se izgovaraju kao da su same po sebi dokaz: „Ali to je prirodno.“

Pa šta?

I zemljotres je prirodan.

Vulkan je prirodan.

Otrovna pečurka je prirodna. I obično prelepo bajkovita.

Zmijski otrov je potpuno prirodan proizvod, bez konzervansa, veštačkih boja i aditiva.

Kopriva je organska.

Krpelj nije industrijski proizveden.

 

Komarac nije genetski modifikovan da mi zuji oko glave u tri ujutru.

A grinje su toliko prirodne da žive sa mnom u krevetu bez plaćanja stanarine.

 

Prirodno nije sinonim za dobro.

Prirodno znači samo: prirodno.


Priroda, pre svega, ujeda.

Komarci, krpelji, buve, razne mušice, zmije i zmijuljci.

Onda bode.

Pčela.

Ipak, ona je divna, korisna, pravi med, oprašuje cveće i ima fantastičan marketing.

Ima samo jednu manu. Žaoku!

Osa ne mora čak ni da proizvodi med da bi bila neprijatna. Ona dolazi na moj ručak kao nepozvan gost i ponaša se kao da je sto rezervisan na njeno ime.

Tu je i gusenica. Neke su baršunaste i ljupke dok ih ne dodirnete. Neke mogu da izazovu ozbiljnu iritaciju. Priroda očigledno voli ambalažu koja vara.

 

A onda flora.

Kopriva.

Trnje.

Čak i ruža, simbol ljubavi, dolazi naoružana.

Kupite buket od pedeset ruža da biste nekome rekli „volim te“, pa se izbodete dok ga stavljate u vazu.

Poruka prirode je očigledno: Volim te, ali oprezno.

 


Postoje zatim prirodne stvari koje nas ne napadaju, ali su jednostavno odvratne.

Znoj je prirodan.

Pljuvačka je prirodna.

Krv je prirodna.

Sekreti su prirodni.

Smrad je prirodan.

Naš i životinjski.

Industrija parfema, sapuna, dezodoransa, paste za zube, šampona, deterdženata i toalet-papira postoji uglavnom zato što smo jednog dana kolektivno zaključili da bismo ipak želeli da budemo malo manje prirodni.


Sećam se ribljeg ulja iz detinjstva.

Danas bismo rekli omega-3 i odmah zvuči kao nešto što se uzima uz avokado, jogu i skandinavski nameštaj.

Tada je bilo riblje ulje.

Kašika.

Dete.

Odrasla osoba koja tvrdi da je to zdravo.

I trauma.

Ako su postojale omega-4 i omega-5, sigurno su ih sačuvali za odrasle, jer jedno dete ne bi preživelo toliku količinu zdravlja.

 


Tu su i životinje koje su prekrasne dok se ne približe civilizaciji.

Golub je simbol mira.

Golub na automobilu je simbol pranja šoferšajbne.

 

Pas je čovekov najbolji prijatelj.

Čopor divljih, nečipovanih pasa koji ide prema vama nije isto filozofsko pitanje.

Meduza je čudesno, gotovo vanzemaljsko biće.

Sve dok je gledam na televiziji.

U moru želim vrlo jasnu podelu teritorije: ja ovde, ona tamo.

 

A hrana?

„Prirodna hrana.“

Divno.

Neko ne podnosi plodove mora. Nekome se gadi ostriga. Neko neće ni da pogleda puža.

Ja bih, međutim, probala hrskavog skakavca.

I crva.

Ako već treba da unosim proteine, želim bar neku avanturu.

Možda bih na kraju otkrila da mi je od cele prirode najukusniji insekt.


A onda dolazimo do vremena.

Sunce je prirodno.

Kiša je prirodna.

Vetar je prirodan.

Sneg je prirodan.

Vrućina je prirodna.

Hladnoća je prirodna.

I gotovo za svaku od tih pojava postoji čovek koji je ne podnosi.

Dakle, čak ni kada priroda ništa ne ujeda, ne bode, ne truje i ne smrdi, uspeva da nas posvađa.

„Divan dan!“

Za koga?


Najzad, postoje stvari pred kojima i izraz „prirodno je zdravo“ postaje naročito zabavan.

Poplava. Požar izazvan gromom.

Lavina.

Uragan. Cunami.

Zemljotres.

Vulkan.

Sve sto posto prirodno.

Vulkan je možda najčistiji proizvod prirode: lokalni, bez plastike, bez aditiva, bez industrijske prerade i sa veoma kratkim lancem snabdevanja.

Direktno iz zemlje.


Ja nemam ništa protiv prirode.

Samo bih volela njenu verziju sa pet zvezdica.

Drveće — da.

Cveće — da.

Kiša — po mom izboru.

Vetar — prijatan.

Temperatura — podešava se daljinskim upravljačem.

Komarci — nisu uključeni u cenu.

Krpelji — zabranjeni pravilnikom tamo gde se šetaju psi. Bez obzira na pseću anti-krpelj ogrlicu.

Zmije — na bezbednoj udaljenosti.

Meduze — u susednom moru.

Pčele — rade u smeni dok nisam u vrtu.

Golubovi — imaju poseban parking.

Zemljotresi i vulkani — otkazani zbog tehničkih razloga.

Dakle, priroda — svakako.

Ali ako može all inclusive, pet zvezdica i sa dobrom klimom.

Jer između „prirodnog“ i „prijatnog“ nema nikakve nužne veze.

A između „prirodnog“ i „zdravog“ još manje.

Priroda nije wellness-centar. Niti raj. Surova je često i moćnija od nas.

Нема коментара:

Постави коментар

Претражи овај блог