Kako srpski mediji skandalozno čestitaju rođendane Miloradu Paviću i Jasmini Mihajlović
Intervjui koje nisam dala
Milorad Pavić rođen je 15. oktobra.
Ja sam rođena 9. jula.
Ove tekstove godinama nisam komentarisala. Verovatno ih ne bih komentarisala ni sada da ih nisam, sasvim slučajno i radeći nešto sasvim drugo, počela da prikupljam, slažem po datumima i proveravam njihove izvore.
Zanimalo me je ko je sa mnom zaista razgovarao, kada je razgovor vođen, gde je prvi put objavljen i kako su iste rečenice godinama prelazile iz jednog medija u drugi.
I tek tada sam slučajno primetila obrazac koji uopšte nisam tražila.
Neki od najskarednijih primera grupišu se u dva meseca.
Jul.
I oktobar.
Mesec mog rođendana i mesec Pavićevog rođendana.
Ne tvrdim da neko u redakcijama drži naše datume rođenja u kalendaru. Samo navodim datume.
Čitalac neka zaključuje sam.
Datumi su ponekad duhovitiji od komentara.
Prvo: pravi intervjui
Sa novinarom i piscem Aleksandrom Đuričićem sarađivala sam godinama. Radio je sa mnom intervjue za Gloriju i Nedeljnik, a 2015. godine za Newsweek Srbija objavio je veliki razgovor „Unutrašnja strana Milorada Pavića“, na deset strana.
Najintenzivnije smo sarađivali dok je pripremao knjigu Čuvarkuće – Udovice pisaca, objavljenu 2017. godine. Iste godine Aleksandar Đuričić i ja razgovarali smo i za nemački WDR Radio.
Jedan veliki razgovor za Gloriju radio je u našem stanu, današnjem Legatu Milorada Pavića. Njegov tačan broj i datum sada ponovo utvrđujem iz arhive. Postoji i još jedan Đuričićev tekst čiji naslov pamtim približno kao „Predeo slikan gipsom“. I njega vraćam na njegovo mesto u bibliografiji.
Dakle, postoje originalni razgovori.
Postoji njihov autor.
Postoje publikacije u kojima su objavljeni.
Postoje datumi kada su nastali.
A onda se Aleksandar Đuričić posle kovida teško razboleo i više nije bio u mogućnosti da prati šta se događa sa njegovim novinarskim i autorskim radom.
U OKTOBRU 2022. POČINJE ČERUPANJE ĐURIČIĆEVIH INTERVJUA. Rečenice se vade iz prvobitnih razgovora, spajaju sa delovima drugih intervjua, menjaju im se kontekst i naslov, a ponegde, kako izgleda, čak i govornik. Od tako sastavljenog novinarskog pačvorka prave se novi „intervjui sa Jasminom Mihajlović“ koje nikada nisam dala.
Novinarski intervju nije rudnik bez vlasnika.
Ima autora.
U nastavku navodim tekstove predstavljene kao moje „ispovesti“, „priče“ ili intervjui, iako tim medijima tom prilikom nisam dala intervju. Uz svaki navodim datum, potpis kada postoji i izvor koji sam medij navodi.
Oktobar 2022: početak
- oktobra 2022, samo dva dana posle Pavićevog rođendana, Kurir objavljuje:
Kurir, 17.10.2022.
Potpis/izvor: Kurir.rs/Gloria.
Sam tekst kaže da su detalji privatnog života ranije objavljeni u magazinu Gloria. Novinar nije potpisan.
To je prvi tekst u ovom nizu koji sam do sada pronašla.
Milorad Pavić rođen je 15. oktobra.
Tekst je objavljen 17. oktobra.
Ali već sutradan stiže nastavak.
- oktobra 2022. Espreso objavljuje:
Espreso, 18.10.2022.
Potpis: Vanja Pejić.
I ovaj tekst koristi raniji razgovor za Gloriju.
Ali ovaj primer zaslužuje da ostane zabeležen gotovo bez komentara.
U naslovu sam „ljubavnica Milorada Pavića“.
A već u prvoj rečenici istog teksta piše da sam bila njegova supruga i da smo bili u braku sedamnaest godina.
Dakle, novinarka nije morala da istražuje da li sam bila Pavićeva supruga.
Sama je to napisala.
Između naslova i prve rečenice uspela sam da od ljubavnice postanem supruga.
Tako početak ovog niza izgleda:
- oktobar — rođendan Milorada Pavića.
- oktobar — Kurir.
- oktobar — Espreso.
Rođendanska nedelja završena je pretvaranjem Pavićeve supruge u Pavićevu ljubavnicu.
Za naslov je, očigledno, bilo zgodnije.
2023: tekst počinje da živi novi život
Tokom 2023. isti materijal pojavljuje se u novim varijantama.
- jula Stil objavljuje:
Dan kasnije, 27. jula, Kurir objavljuje:
Kao izvor ponovo se pojavljuje Gloria.
Moj rođendan bio je 9. jula.
Ovde je važno napraviti razliku između takvih tekstova i pravog intervjua.
Kuriru sam 20. avgusta 2023. zaista dala „Moju životnu priču“. Taj razgovor je stvaran.
Upravo će delovi tog pravog razgovora kasnije početi da se spajaju sa mnogo starijim materijalom, pa će od dve ili više različitih publikacija nastajati nova „ispovest“.
- decembra 2023. Blic žena objavljuje:
Potpis: Milorad Milovanović.
I tamo se još uvek navodi da su detalji ranije objavljeni u Gloriji.
Trag porekla još postoji.
Još piše: Gloria.
A samo četiri dana kasnije, 23. decembra, Kurir objavljuje:
Potpis: Igor Matić.
Ovde se već jasno spajaju moja prava „Životna priča“ iz avgusta iste godine i stariji materijal iz Glorije.
Februar 2024: čestitka van sezone
- februara Stil objavljuje:
Potpis: Milka Đukić.
Isti materijal nastavlja da živi nezavisno od svojih prvobitnih izvora.
Jul 2024: moja zakasnela rođendanska čestitka
Moj rođendan je 9. jula.
Dve nedelje kasnije počinje mali medijski talas.
- jula Blic objavljuje:
Blic, 23.7.2024.
Potpis: Milica Štulović.
Sledećeg dana, 24. jula, Kurir objavljuje:
Kurir, 24.7.2024.
Potpis/izvor: Kurir.rs/I.M.
Istoga dana Mondo objavljuje:
Mondo, 24.7.2024.
Sam tekst navodi moju raniju „Životnu priču“ za Kurir, dok se intimni deo vezuje za raniji razgovor za Gloriju.
Posebno je zanimljivo što je tekst ilustrovan materijalom iz stvarnog zajedničkog televizijskog intervjua Milorada Pavića i mene „Sve što mi pripada“, TV Novi Sad, maj 2007.
Slika pravog intervjua tako postaje ambalaža za novi „intervju“.
Tri teksta za dva dana.
Moj rođendan je, da ponovim, 9. jula.
Čestitka je malo zakasnila.
Oktobar 2024: Paviću su bili precizniji
Kod Milorada nema ni kašnjenja.
- oktobra 2024. Blic objavljuje:
Blic, 15.10.2024.
Potpis: Milica Štulović.
Istoga dana Kurir objavljuje:
Kurir, 15.10.2024.
U samom tekstu ponovo se pojavljuju dva izvora: moja stvarna „Životna priča“ za Kurir i raniji razgovor za Gloriju.
Datum oba teksta je 15. oktobar.
Rođendan Milorada Pavića.
Njega su se, za razliku od mene, setili na vreme.
Srećan rođendan, Milorade.
Novembar 2024: prepisuje se i prepisano
- novembra Blic objavljuje:
Blic, 14.11.2024.
Potpis: Ivana Mikić.
Ovde sam tekst ostavlja novi trag: Blic navodi „prenosi Stil“.
Više se, dakle, ne preuzima nužno prvobitni razgovor.
Preuzima se ono što je drugi medij već preuzeo.
2025: pre i posle rođendana
- marta Blic objavljuje:
Potpis: Milica Štulović.
- aprila Blic žena objavljuje:
Blic žena, 24.4.2025.
Potpis: Blic žena.
Ovde sam medij ostavlja veoma koristan bibliografski trag: poziva se na raniju „veliku ispovest za Gloriju“.
Tri godine posle početka ovog talasa još se, dakle, povremeno vidi odakle je građa uzeta.
Oktobar 2025: još jedan rođendan
- oktobra 2025. Mondo objavljuje:
Mondo, 15.10.2025. u 7.00.
Potpis: Đorđe Milošević.
Ovde više ne moram čak ni ja da povezujem datum sa Pavićevim rođendanom. Prva rečenica teksta kaže da je „na današnji dan, 15. oktobra“ rođen Milorad Pavić.
Dakle, povod je izričito njegov rođendan.
A zatim se ponovo poseže za starim materijalom iz Glorije.
Tri sata i dvadeset četiri minuta kasnije, istog rođendana, Nportal objavljuje:
„Pavić razgovarao sa ćerkom, sutradan skočila sa 7. sprata“
Nportal, 15.10.2025. u 10.24.
Izvor: Nportal; na kraju teksta naveden je Mondo.
I Nportal počinje podatkom da je „na današnji dan, 15. oktobra“ rođen Milorad Pavić.
Dakle, Blic i Kurir objavljuju ove tekstove 15. oktobra 2024, a godinu dana kasnije, ponovo tačno 15. oktobra, Mondo ih objavljuje u 7.00, a Nportal u 10.24.
Dve godine zaredom, tačno na Pavićev rođendan.
Ako je u pitanju rođendanska rubrika, izbor poklona ostaje prilično dosledan.
Mart 2026: izvor konačno nestaje
- marta 2026. Informer objavljuje:
Potpis: Ekipa zabave.
Istoga dana Mondo objavljuje:
Mondo, 27.3.2026.
Potpis: „Prenosi: Dragana Tomašević“.
Ovi primeri su mi možda i najzanimljiviji.
Više nema Glorije.
Nema datuma prvobitnog razgovora.
Nema njegovog autora.
Nema čak ni određenog intervjua.
Ostaje formulacija da sam to rekla „jednom prilikom za medije“.
Posle dovoljno prepisivanja izvor se pretvorio u priliku.
A šta ako neke od rečenica nisu ni moje?
Ovde priča dobija još jedan sloj.
U bibliografiji intervjua Milorada Pavića nalazi se razgovor koji je sa njim vodila Isidora Bjelica:
Playboy, br. 5, maj 2004.
Sagovornik: Milorad Pavić.
Novinar: Isidora Bjelica.
Veliki deo erotskog diskursa koji se kasnije pojavljuje u navodnim mojim „ispovestima“ prepoznajem upravo iz Pavićevog razgovora sa Isidorom Bjelicom.
Zato originalni Playboy treba uporediti rečenicu po rečenicu sa kasnijim tekstovima.
Ako se pokaže da su pojedine Pavićeve rečenice tokom dugog lanca prepisivanja završile pod mojim imenom, onda više nije promenjen samo naslov.
Nije promenjen samo kontekst.
Nije nestao samo autor prvobitnog intervjua.
Promenjen je i govornik.
Od Glorije do „jednom prilikom“
Put se sada prilično jasno vidi.
Na početku još piše: Gloria.
Zatim se materijal iz Glorije spaja sa mojom stvarnom „Životnom pričom“ za Kurir.
Potom jedan portal prenosi drugi.
Blic čak otvoreno navodi: „prenosi Stil“.
A 2026. ostaje samo: „rekla je jednom prilikom za medije“.
Prvo nestane datum.
Onda kontekst.
Zatim publikacija.
Na kraju nestane i autor.
Ove tekstove godinama nisam komentarisala. Verovatno ih ne bih komentarisala ni sada da ih nisam, sasvim drugim poslom, počela da prikupljam i slažem po datumima i izvorima.
Tada sam, sasvim slučajno, otkrila i rođendanski obrazac.
A tekstovi su od trača postali zanimljiv mali dokument o životu jednog novinarskog teksta: kako izgubi autora, datum i kontekst, zatim izvor, a možda na kraju čak i govornika.
Zato ih ovde ne demantujem.
Samo ih beležim kao pseudobibliografiju
A rođendane, kao i do sada, slavim na drugi način.
*
I na kraju, jedna rečenica iz jedinog pravog intervjua koji sam ovde pominjala, moje „Životne priče“ objavljene u Kuriru 20. avgusta 2023:
„Čaršija mi zamera što sam govorila javno o našem bračnom erotskom životu. Pa kako da ne govorim kada je razlika između nas bila 31 godinu? Kuloarske bljuvotine koje su se raspredale o našem braku primorale su me da progovorim. Osim toga, svi pričaju o svom vanbračnom životu, i to je u redu, a kad ja nešto kažem o ljubavi i erotici dva umetnika koji su u braku, sa velikom razlikom u godinama, onda je to ko bajagi nemoralno.“
Izvor: Jasmina Mihajlović, „Moja životna priča“ — Kurir, 20.8.2023.
Нема коментара:
Постави коментар