Češalj
Češalj je stariji od ogledala. Čovek se češljao mnogo pre nego što je mogao dobro da vidi svoju frizuru.
Prvi češalj bila je, verovatno, ljudska šaka. Prsti su razdvajali zamršenu kosu, čistili je i uređivali. A onda je čovek napravio predmet koji ih podražava: niz zubaca koji prolaze kroz kosu.
Od kosti do plastike
Najstariji češljevi pravljeni su od drveta, kosti i roga. Nalazimo ih u praistorijskim naseljima i grobovima, a kroz drevne civilizacije postajali su sve složeniji i lepši.
Egipćani su imali drvene i koštane češljeve, ponekad bogato ukrašene. Grci i Rimljani koristili su ih ne samo za negu kose nego i za pravljenje složenih frizura. U srednjem veku javljaju se dvostrani češljevi, sa ređim zupcima na jednoj, a gušćim na drugoj strani.
Vremenom su nastajali raskošni primerci od slonovače, sedefa, srebra i kornjačevine, rezbareni i ukrašavani toliko da su mogli biti i nakit.
Češalj više nije morao da napusti kosu kada završi posao. Veliki ukrasni češljevi ostajali su u punđama i visokim frizurama, vidljivi poput tijare.
Industrijska proizvodnja donela je celuloid, metal, gumu, a zatim plastiku. Danas postoje karbonski i antistatički češljevi, savitljivi, sklopivi, džepni, profesionalni frizerski i električni.
Od komada kosti do električnog aparata, osnovna ideja gotovo da se nije promenila: niz zubaca i kosa koja kroz njih prolazi.
Ljudi i njihova kosa
Neki ljudi vole da se češljaju. Uživaju u ponavljanju istog pokreta i osećaju da se kosa polako raspetljava i pada na svoje mesto.
Drugi se češljaju samo zato što moraju.
A ima i onih koji bi najradije živeli bez češlja.
Kosa, uostalom, retko zadovoljava svog vlasnika.
Ko ima ravnu kosu želi talase. Ko ima talase želi kovrdže. Ko ima kovrdže pokušava da ih ispravi. Jedni kosu puštaju, drugi je skraćuju, treći podižu, četvrti tapiraju. Kao da češalj nikada nije služio samo tome da kosu dovede u red nego i da je nagovori da bude nešto drugo.
Zato ni jedan češalj nije dovoljan.
Ima češljeva sa gustim i retkim zupcima, za dugu i kratku, ravnu i kovrdžavu kosu. Češljeva sa šiljkom za pravljenje razdeljka. Za tapiranje. Za šišanje. Za farbanje. Afro-češljeva sa dugim i retkim zupcima. Češljeva koji staju u džep i onih koji pripadaju profesionalnom frizerskom priboru.
A onda su se pojavili i električni češljevi koji kosu zagrevaju, ispravljaju ili oblikuju.
Čovek je od jednostavnog niza zubaca napravio čitavu tehnologiju nezadovoljstva sopstvenom kosom.
Kosa koja nije na glavi
Češalj ne češlja samo kosu koja raste.
Perike imaju sopstvenu istoriju, gotovo jednako dugu i neobičnu kao istorija frizure. Nosili su ih stari Egipćani, poznavale su ih različite kulture antike, a na evropskim dvorovima XVII i XVIII veka postale su znak mode, položaja i ceremonije.
Bile su kratke i duge, kovrdžave, visoke, napuderisane, ukrašene trakama, perjem i nakitom.
Perika je zahtevala čitav mali svet pribora: češljeve, igle, ukosnice, mrežice, stalke, kutije i puder.
Kasnije je sa dvora prešla u pozorište, operu i film, ali nije nestala ni iz svakodnevnog života. Danas postoje perike od prirodne i veštačke kose, ekstenzije, umetci, repovi i gotove punđe. I sve to treba raščešljati, oblikovati, sačuvati.
Češalj, dakle, ne pita kosu da li je izrasla iz glave.
Češljevi koji ne češljaju ljude
A neki češljevi nikada nisu prišli ljudskoj glavi.
Konjska griva i rep moraju se raščešljavati. Psi i mačke imaju češljeve prilagođene različitoj dužini i gustini dlake. Postoje metalni češljevi za poddlaku, vrlo gusti češljevi za uklanjanje parazita i čitav pribor namenjen životinjama čija se dlaka mora negovati isto kao ljudska kosa.
Ali zupci češlja našli su posao i tamo gde nema ni čoveka ni životinje.
Vuna, lan i druga vlakna moraju se razdvojiti, očistiti i poravnati pre nego što postanu pređa, tkanina ili sukno. Zato postoje grebeni i češljevi za obradu vlakana, od starih ručnih alata do delova savremenih mašina.
U tekstilnoj i drugim vrstama proizvodnje nailazimo na čitave nizove zubaca, igala i metalnih šiljaka koji razdvajaju, poravnavaju, raspoređuju ili vode materijal.
Princip je isti kao kod predmeta pred ogledalom.
Niz zubaca pokazao se kao jedna od najjednostavnijih i najuspešnijih ljudskih ideja.
Punđa
A posle svega — punđa.
Od svega što su češalj, ukosnica i ljudska ruka napravili od kose, meni je ona najelegantnija frizura.
Punđa može biti visoka ili niska, stroga ili razbarušena, balerinska, francuska, pletena, svadbena ili svakodnevna. Može stajati na potiljku ili gotovo na temenu. Može biti napravljena za nekoliko minuta ili građena strpljivo kao mala arhitektura.
I ona ima svoj pribor.
Češalj. Gumicu. Obične ukosnice. U-igle. Mrežicu. Umetke za volumen. „Krofnu“ oko koje se kosa oblikuje. Ukrasne igle. Šnale. Sedefne, metalne i rezbarene češljiće. Cvetove. Trake. Veo. Ponekad tijaru.
Nekada je dovoljno samo nekoliko ukosnica koje se gotovo i ne vide.
Moda menja dužinu, boju i oblik kose, ali nekoliko zubaca češlja, nekoliko ukosnica i dve vešte ruke još uvek mogu da naprave jednu od najelegantnijih ljudskih frizura — punđu.
Češalj
srpski — češalj
engleski — comb
francuski — peigne
italijanski — pettine
španski — peine
portugalski — pente
nemački — Kamm
holandski — kam
ruski — расчёска (rasčoska)
ukrajinski: гребінець
poljski — grzebień
češki — hřeben
slovački — hrebeň
slovenački — glavnik
mađarski — fésű
rumunski — pieptene
grčki — χτένα (chténa)
turski — tarak
arapski — مشط (mišṭ)
persijski — شانه (šâne)
hebrejski — מסרק (masrek)
kineski — 梳子 (shūzi)
japanski — 櫛 (kushi)
korejski — 빗 (bit)
*
Uvek sam volela svoju paž frizuru i kestenjastu kosu. Kad god sam išta promenila, osetila bih se odsutnom od sebe. Ali, pošto mnogo volim kozmetiku i šminku i umem sa njom, u slučaju kose je drastično drugačije. Nikad nisam znala da napravim frizuru. Nema vajde ni od pomagala, zvrkovi mi stalno okreću krajeve na neželjene strane. Pakao! Jedino što radi posao je puder za kosu, a ponekad i običan kuhinjski gustin!
Нема коментара:
Постави коментар