Afričko veče
Ko bi rekao da ću prijatnu svežinu ovog juna pronaći u Africi?
Danju je Tunis vreo, ali čim sunce potone, vazduh omekša. Palme se pretvore u tamne senke, negde u daljini zatreperi svetlo, a sa mora stigne povetarac koji kao da govori: polako, nigde ne žuri.
U isto vreme, Evropa se topi od vrućine.
Potpuni apsurd.
Sedim u Hamametu i mislim kako je svet poslednjih godina postao neobičan. Afrika je večeras prijatnija od dobrog dela Evrope. Možda zato i putujemo: da bismo se s vremena na vreme uverili da geografija i logika nisu isto.
A noć? Noć miriše na palme, more i malo čudo.
Нема коментара:
Постави коментар