MUTNA ARHEOLOGIJA
Kopamo — i nalazimo prazninu. Slojevi zemlje postoje, ali tragovi izostaju, kao da je neko pažljivo uklonio sve što bi dokazalo da smo tu bili.
Ostaju samo otisci bez predmeta, mesta bez sadržaja, tišina koja ima oblik. Arheologija bez nalaza, istorija bez dokaza — samo slutnja da je nešto postojalo.
Možda su predmeti otišli pre nas. Možda smo mi ti koji nikada nismo ostavili ništa.
Ili je ovo najtačniji nalaz: da se čovek briše bolje nego što se pamti.
(Iza kaspijsko-kavkaskih Hazara sa ušća Volge, nije ostao nijadan arefakt. Nema grobova, nema ostataka predmeta, građevina... A detaljno su opisani od strane raznih istoričara. I aktivno učestvovali u istoriji. A onda iščezli. Bez traga!)
Tragovi civilizacija koje nisu postojale
Nalazimo puteve koji ne vode nikuda, temelje bez kuća, pisma bez jezika.
Sve liči na dokaz — a ništa se ne može potvrditi.
Kao da je neka civilizacija živela paralelno sa našom, ali bez prava na postojanje.
Ucrtana u prostor, izbrisana iz istorije.
I svaki put kad pomislimo da smo je otkrili, shvatimo: možda smo samo naišli na tragove sopstvene zaboravljene verzije.
Predmeti pronađeni na mestima gde ne mogu biti
U sloju koji pripada vekovima pre metala — nađe se metal.
U zemlji koja pamti samo kosti — pojavi se staklo.
U vremenu koje ne zna za nas — ostane naš trag.
Predmeti ćute, ali njihovo mesto govori protiv njih. Ne uklapaju se u red, u istoriju, u objašnjenje.
Kao da su zalutali. Ili kao da su tačno tamo gde treba — a pogrešna je naša predstava sveta.
Možda vreme nije linija, nego multiprostor.
Нема коментара:
Постави коментар