MAŠINA ZA ODLAGANJE SEĆANJA
Postoji uređaj koji ne briše — samo odlaže.
U njega se ne ulazi telom, nego pogledom.
Sećanja se ne čuvaju kao slike, već kao svetlost. Svako ima svoju nijansu: blago zlatnu za nežnost, hladno plavu za ono što je ostalo nedorečeno, tamnu, gotovo nevidljivu, za ono čega se stidimo.
Mašina ih pažljivo usisava iz vazduha oko nas — iz rečenica koje nismo završili, iz dodira koji su trajali prekratko, iz dana koji su prošli kao da nisu ni postojali.
Zato ponekad zaboravimo nešto važno. Ne zato što smo ga izgubili —nego zato što je odloženo.
Kažu da se u središtu mašine nalazi jedna komora u koju niko ne sme da uđe.
Tu se čuvaju sećanja koja još nisu spremna da postanu prošlost.
Нема коментара:
Постави коментар