PLUS, MINUS I ZNAK PITANJA
II deo — Anđeli koji ne slušaju naređenja
Paul Kle, „Angelus Novus“ (1920). Neobičan, pomalo komičan i zagonetan anđeo.
Moj večernji obračun ima jednu ozbiljnu manu.
Nije konačan.
Ponekad se nešto izjalovi. Susret bude odložen. Neko ne odgovori. Plan propadne. Nešto što sam želela ne dogodi se onda kada sam očekivala.
Uveče uredno upišem minus.
A nekoliko dana kasnije otkrijem da je upravo to odlaganje bilo najbolje što je moglo da mi se dogodi.
Da sam otišla onda kada sam nameravala, nešto bih propustila. Da sam dobila ono što sam tražila, možda bih pogrešila. Da se plan ostvario, ne bih dočekala mnogo bolju priliku.
I tada moram da ispravljam knjigovodstvo.
Minus se pretvara u plus.
Nekada čak u dva plusa.
Posebno me intrigira što se takve stvari događaju bez mog znanja i pristanka. Dok se ja ljutim što je nešto propalo, kao da neko drugi raspolaže potpunijim informacijama.
Kao da postoji nevidljivi urednik mojih dana, koji premešta događaje, odlaže susrete, briše pogrešne termine i dopisuje bolje završetke.
Ja vidim samo rukopis.
On, možda, vidi čitavu knjigu.
Naravno, moglo bi se reći da je sve to slučajnost. Da naknadno pronalazimo smisao u onome što se dogodilo. Da ljudski um voli da povezuje događaje.
Moguće.
Ali mene zanima i druga mogućnost.
Šta ako nas neko zaista čuva?
I šta ako mi tu zaštitu, zbog sopstvene nestrpljivosti, često pogrešno razumemo?

Hugo Simberg, „Ranjeni anđeo“ (1903). Anđeo i ljudi u neočekivanim ulogama.
Ljudi su pomalo čudni kada je reč o anđelima čuvarima.
Mnogi veruju da ih imaju, ali im zapravo ne veruju.
Mole ih da ih čuvaju, a onda se ljute kada im nešto ne uspe. Kao da anđeo čuvar treba da bude nebeski potrčko, zadužen za ispunjavanje naših planova, zakazivanje sastanaka i uklanjanje svih prepreka.
A šta ako nas upravo preprekom čuva?
Šta ako je odloženi susret bio njegova intervencija? Ako je propuštena prilika zapravo bila izbegnuta nevolja? Ako je ono naše ogorčeno „Zašto baš danas?“ dobilo sasvim razuman odgovor, samo što ćemo ga čuti tek sledeće nedelje?
Mi bismo, izgleda, najradije imali anđela čuvara koji nas u svemu sluša.
Što je prilično besmisleno.
Jer ako mi znamo bolje od njega, šta će nam onda anđeo?
Čovek je, uostalom, veoma nepoverljivo biće.
Veruje u sudbinu, ali bi da je lično uređuje.
Veruje u slučajnosti, ali zahteva objašnjenje za svaku.
Veruje u zaštitu, ali samo pod uslovom da se ona poklapa sa njegovim željama.
A kada mu se želje ne ispune, odmah zaključuje da je ostavljen na cedilu.
Možda smo prema svojim anđelima nepravedniji nego prema bilo kome drugom.
Od prijatelja prihvatamo savet.
Od lekara prihvatamo zabranu.
Od meteorologa prihvatamo da će padati kiša, mada se i tu često bunimo.
Ali od anđela očekujemo bezuslovnu saglasnost.
Kao da je čuvanje isto što i poslušnost.

Odilon Redon „Помахнитали рибар“ (Le pêcheur aliéné)
Ja imam i svoje privatno objašnjenje.
Ponekad pomislim da me čuva anđeo.
Zapravo, ja znam kome pripisujem ta mala, neobjašnjiva preusmeravanja. Miloradu, koji je moj anđeo. A sada i mojoj sestri Svetlani.
Ne zamišljam ih kako sede negde za nebeskim pisaćim stolom i raspoređuju moje obaveze, mada bi to, poznajući život, bio prilično zahtevan posao.
Ali kada se nešto ne dogodi, a kasnije se pokaže da je dobro što se nije dogodilo, pomislim na njih.
Možda su me sačuvali od pogrešnog koraka.
Možda su mi samo dali vremena.
A možda je sve slučajnost.
Ne smeta mi ni ta mogućnost.
Jer postoji nešto utešno u pomisli da čak ni naši promašaji nisu uvek promašaji.
Ja sam svojim anđelima ostavila pravo da se ne slažu sa mnom.
Mada priznajem da se ponekad i dalje pobunim protiv njihovih odluka.
Naročito dok još ne znam da su bile dobre.
Zato sam postala opreznija sa minusima.
Više im ne verujem na prvi pogled.
Nekima stavim zamišljeni znak pitanja.
I sačekam nekoliko dana.
Nekada se minus pretvori u plus.
Nekada ostane minus, jer nije svaka neprijatnost prikriveni blagoslov i ne mora svaka nevolja imati skriveno objašnjenje.
Ali ponekad se dogodi tako neobičan preokret da mi dođe da pogledam prema nebu i kažem: dobro, dobro. Sad razumem! Mogli ste, doduše, malo ranije da mi javite.
Uostalom, kakav bi to bio anđeo čuvar kada bi me pustio da napravim baš svaku glupost koju sam naumila?
Remedios Varo — „Fenomen“ (Fenómeno)










































